16.02.2006.
Evo krenula sam ispočetka.
Mislila sam pisati o poslu,
ali skužila sam da ne mogu samo
o poslu,pa sam odlučila pisati o
svemu.
Pravi dnevnik,kakav bude dan
takav će biti i post.
Ja sam jedna ,možda malo neobična,mama
koja je u životu proputovala i prošla dosta toga ,
živjela i radila u Americi.Imam dvije prekrasne
cure (u pubertetu)kojima nastojim pomoći da
to razdoblje što lakše prebrode.
Volim se šaliti i ponekad biti neozbiljna iako se
bavim poslom koji je"realan i prizemljen"
(građevina)imam i nekih umjetničkih gena pa
sam se i ranije bavila pisanjem i radila
u uredništvu stručnog,građevinskog časopisa,
gdje sam pisala kako o struci tako i o svakidašnjim
događanjima ali uglavnom u humorističnom tonu.
I ako često pišem u prvom licu,ne moram to biti
ja,da ne bude zabune.
Volim se "uvlečiti " u kožu drugih i iz svoje
perspektive ih proučavati i sudjelovati u njihovom
razmišljanju,kroz takva otkrivanja čovjek bolje
upoznaje sebe.
Mladi i "stari" nadam se da ćemo se družiti bez
obzira na godine!
Čovjek se uči dok je živ i umre ko zadnji bedak
Divim se sebi ,a vama svima želim sve najbolje i najljepše za Božić i Novu Godinu
Evo na kraju 2011. ,pravo je vrijeme reći nešto o
godini koja odlazi i onoj koja dolazi....i o sebi u svemu tome...
Meni je 2011.godina ,koliko mi sjećanje seže ,bila
najlošija, najzločastija,najteža,najtmurnija,najblesavija,
najnepravednija,najbizarnija,najluđa,...i još je tu puno onih ,
naj...naj...u najgorem smislu..godina u životu...
Bože,dragi ,samo da ova slijedeća ne bude još gora...:-)
Mislim se,ne može gora...a onda,uvijek sve može,pa i to!
U ovoj godini koja prolazi,čini mi se, svaki sam dan
živjela na rubu...u borbi za egzistenciju,za postojanje,bit...
bivstvovanje,dostojanstvo...borila sam se ,ali sve je na tome ostajalo...
sa svih strana su bili samo zidovi...ne znam kako sam
izdržala i kako i sad izdržavam...velika ljubav za životom,
kakav god on bio...to je očigledno pobijedilo...to me još drži...
taj nepresušni lavovski duh...koji ne umire lako...La vita e bella....
Nitko,ali baš nitko nije imao razumijevanja za moje probleme,
opterećenje,borbu,trud,muku,iscrpljenost...nitko! ni djeca,ni mama,
ni brat,ni najbolji prijatelj,nitko...i opet sam tu ,evo živa...i dalje spremna
za borbu za život,za opstanak na ovom ludom,prokletom svijetu i mjestu...
i spremna za šalu,puna vedrine koju prenosim na druge...puna
razumijevanja za druge,koji su mi dužni,koji crpe moju pozitivnu
energiju,pokušavaju da me oneraspolože...uvijek idem naprijed
,jer nemam izbora...iz tuge i jada,nepravednosti i zločastoće
crpiim iz sebe pozitivu...nikad nitko prema meni ne može
biti toliko zločast koliko ja mogu prema njemu biti dobra...
I kad nitko to nije primjetio, ja evo sad ,na kraju godine,posvećujem
sama sebi ovaj post i divim se sama sebi...Dajem sebi Nobelovu
nagradu za dostojanstvo,izdržljivost i to što nisam izgubila sebe i
ako sam po svim pravilima i zakonima,fizike,matematike,filozofije,
psihologije i psihijatrije trebala...
U očekivanju jedne ipak bolje,pravednije i ljudskije godine, koja dolazi,
svima vama ,mojim dragim blogoprijateljima s kojima sam puno puta
u prošlih nekoliko godina dijelila svoju intimu..koji ste mi puno puta
pomogli,a da to niste ni znali....
želim Sretan Božić (onima koji Božić slave)
Sretnu,zdravu i veselu i puno,puno,bolju godinu od ove koja prolazi...
Volim vas i ne zaboravljam vas i ako nisam često tu....
Pusa i veliki pozdrav :Zauzetom,Kolumni jedne super žene,Lavici,
Gogoo,Preživjeti,Sa dva prsta po tipkovnici,Kao da,Viviani,Safiris,
Kecoland,Don Branku,Ri Lady;Skladateljica snova,Neverinu ...
i mnogima drugima koji su tu i onima kojih odavno nema ,
a sa desne strane su nabrojani...
Uploaded with ImageShack.us Ja nisam šerif ,ja sam Mali Princ!
Da smo počeli već odavno ličiti na Divlji Zapad to je već
svatko mogao i primjetiti...a da ćemo i šerife dobiti,
e to stvarno nisam mogla ni zamisliti niti sanjati ni u
najotkačenijim snovima...
Ma ,mi smo super!!!
Već vidim natpis na kućama , ulaznim vratima stanova širom Lijepe
Naše : "OPASAN PAS -ZABRANJEN ULAZ ŠERIFIMA"
i svim ostalim perverznjacima koji misle skidati do gola!!!
Ljudi moji ,pa je li to moguće?!!! Je,je...i što još nije ?! Čekajte
i dočekat će te!!!
Lopovi navalite! Preobucite se,obrijte glave,nabavite iskaznice
ili što već ,metalne oznake ,kakve će nositi "šerifi" i navalite!
Pljačkajte, opljačkani narod i dokrajčite ga!
Skinite ga do gola pa nek svak vidi da je bio dužan 100 kn za
vodu,300 kn za plin, 600 za struju i nek se plaši onaj ko je isto
tako dužan da će i na njeg red doći i to brzo...jako brzo...možda
već sutra...
Nek vidi i nek strahuje sirotinja ,nek se plaši da će ostat gola.... ili
odjavite vodu,struju,plin i sve što odjaviti možete,najbolje odjavite
život i onda možete spavati mirno,jer socijalna država će vas zaštititi,
ona štiti one koji nemaju ,ne svojom krivicom......
E ,da bar živim u nekoj zemlji koja se zove Trkprkšmrkkrkuzija i da
me baš briga za sve.Ali me briga i srce mi krvari zbog ovakvih gluposti,ludosti,
traženja od "gologuzog" naroda da spasi "gologuzu" državu za koju spasa
na taj način ne može biti.
Srce mi krvari za bakicom koja je stajala iza mene u FINI (tražili su mi
iz banke potvrdu da nitko ne vodi ovrhu protiv mene) koja ima ugrađena dva
"bajpasa" i kojoj su blokirali mirovinu a da ne zna zašto, koja
nema nikakvih drugih prihoda ,hoda sa štapom i taj dan neće imati za što
kupiti kruh...možda nije više ni živa...
Srce mi krvari za starim stričekom sa rukama težaka koji priča na mobitel
s prijateljem da mu posudi 18 kn da mami može kupiti lijek,ako je u Zagrebu...
Koliko je još takvih ...na svakom koraku...
Dala sam mu za lijek ,jer nisam se mogla praviti gluha kad sam čula razgovor,
ali kako će kupiti lijek nakon što potroši ovaj...Užas do užasa!...do kada?..
kuda ovo vodi???...Beskrajno sam ljuta,ogorčena ,kako pomoći kako ovu
agoniju od ludosti zaustaviti...kako se može zaštititi "mali ","obični" čovjek,
kad je sav atak na njega,kako pokušati živjeti normalno kad u našem
životu više ničeg normalnog nema...pokušajte mi odgovoriti ,objasniti...
što kad se uništi "mali" čovjek,koji još uvijek pokušava raditi i živjeti od svog rada,
samo to! Nikog pri tome ne želi uništiti,nema velikih prohtijeva ,osim prava na rad
i život od tog rada...Što da čini takav čovjek danas,osim da ode..da nestane
iz ove Ludnice bez traga...Druga opcija je da dočeka šerifa koji će kad-tad doći...
Pa sad recite...koja perspektiva je za Vas bolja?! Ima li tu uopće perspektive???! Mali Prinče ,reci !
Uploaded with ImageShack.us
Odlučila sam ,usprkos svemu,
biti vedra,nasmijana i optimistična...
Usprkos neplaćenim računima,nagomilanim,
ko zna od kada...jer ih sve ne mogu platiti...
Usprkos dugovima po kreditima...jer ih
ne mogu redovito otplaćivati...
Usprkos dugovima po tekućim računima,
jer su mi u nezgodnom trenutku smanjili
dozvoljeni minus...tako im se htjelo...
Usprkos........ima toga još...........
Praštala sam onima koji su meni dužni...
mjesecima ,pa i godinama...............
Pošteno radim svoj posao,savjesno i odgovorno......
Dok nije bilo recesije savjest je funkcionirala na višoj
razini,odgovornost je bila jača i podrazumijevala se...
Radila sam 24 sata i uredno plaćala svoje obveze.....
Danas onaj koji ti je dužan,ljuti se kad moliš da
ti plati dug ,jer ti ne možeš platiti onog kome si ti dužan,
i ako bi želio ...zatvoreni,začarani krug...
PROGLAŠAVAM STANJE U KOJEM JE SVATKO SVAKOM DUŽAN
I NITKO NIKOM NE MOŽE VRATITI DUG...
USKORO ĆE BITI TAKO...VJERUJTE MI...AKO NASTAVI OVAKO.........
AH...DA SU BAR SVI MENI DUŽNI A JA DA NISAM NIKOM...
TAKO BI SRETNA BILA....
OVAKO...MORAM DONIJETI ODLUKU DA ĆU I PORED SVEGA BITI SRETNA...
DONIJELA SAM JE PA KUD PUKLO DA PUKLO!!!!
AKO NETKO IMA BOLJU IDEJU ,PRIJEDLOG ILI SAVJET ,
MOLIM,NEK MI JAVI !